bèzbrōj

pril. nebrojeno mnogo [~ puta]

bȅzdūšan

prid. G bȅzdūšna; odr. bȅzdūšnī, G bȅzdūšnōg(a); ž. bȅzdūšna, s. bȅzdūšno koji je grub, koji nema razumijevanja, osjećaja ili ljubavi za druge [~ čovjek]; sin. bešćutan, bezosjećajan, ( neosjećajan); ant. osjećajan

bȅzdūšnōst

im. ž. G bȅzdūšnosti, I bȅzdūšnošću/bȅzdūšnosti 1. osobina onoga koji je grub, koji nema razumijevanja, osjećaja ili ljubavi za druge; sin. bešćutnost, (neosjećajnost); ant. osjećajnost 2. svojstvo onoga što odražava čiju grubost, nerazumijevanje, nepostojanje osjećaja ili ljubavi za druge; sin. bezosjećajnost

bezèmljāš

im. m. G bezemljáša, V bȅzemljāšu; mn. N bezemljáši, G bezemljášā osoba koja nema zemlje

bezemljàšica

im. ž. G bezemljàšicē; mn. N bezemljàšice, G bezemljàšīcā žena koja nema zemlje

bezemljàšičin

prid. G bezemljàšičina; ž. bezemljàšičina, s. bezemljàšičino koji pripada bezemljašici

bȅzgraničan

prid. G bȅzgranična; odr. bȅzgraničnī, G bȅzgraničnōg(a); ž. bȅzgranična, s. bȅzgranično 1. koji nema granice, koji se proteže u beskraj [bezgranično prostranstvo]; ant. ograničen 2. pren. koji je neizmjerno velik [bezgranično povjerenje]; sin. neograničen

bȅzgranično

pril. neizmjerno mnogo [~ voljeti]

bèzgrebēnka

im. ž. G bèzgrebēnkē, DL bèzgrebēnki; mn. N bèzgrebēnke, G bèzgrebēnkā/bèzgrebēnkī zool. 1. mn. skupina ptica koje nemaju greben na prsnoj kosti i ne mogu letjeti 2. pripadnik istoimene skupine; sin. nojevka, trkačica; ant. grebenka, letačica

bèzgrešan

prid. G bèzgrešna; odr. bèzgrešnī, G bèzgrešnōg(a); ž. bèzgrešna, s. bèzgrešno 1. koji ne griješi, ne krši moralne i vjerske norme [~ čovjek] 2. u kojemu nema grijeha [bezgrešno djelo]; ant. grešan

bèzgrešnōst

im. ž. G bèzgrešnosti, I bèzgrešnošću/bèzgrešnosti osobina onoga koji je bezgrešan ili svojstvo onoga što je bezgrešno; ant. grešnost

bèzimen

prid. G bèzimena; odr. bèzimenī, G bèzimenōg(a); ž. bèzimena, s. bèzimeno koji nema imena [bezimeni brod]

bȅzizlāzan

prid. G bȅzizlāzna; odr. bȅzizlāznī, G bȅzizlāznōg(a); ž. bȅzizlāzna, s. bȅzizlāzno; komp. bezizlàznijī za koji ne postoji izlaz ili rješenje [~ položaj]

bȅzizlāznōst

im. ž. G bȅzizlāznosti, I bȅzizlāznošću/bȅzizlāznosti svojstvo onoga što je bezizlazno

bezìznīman

prid. G bezìznīmna; odr. bezìznīmnī, G bezìznīmnōg(a); ž. bezìznīmna, s. bezìznīmno koji nema iznimaka

bèzizražājan

prid. G bèzizražājna; odr. bèzizražājnī, G bèzizražājnōg(a); ž. bèzizražājna, s. bèzizražājno koji ne pokazuje jasno i snažno čije misli i osjećaje [bezizražajne crte lica; bezizražajna gluma]; sin. neizražajan; ant. izražajan

bezizražájnōst

im. ž. G bezizražájnosti, I bezizražájnošću/bezizražájnosti svojstvo onoga što je bezizražajno; sin. neizražajnost; ant. izražajnost

bèzličan

prid. G bèzlična; odr. bèzličnī, G bèzličnōg(a); ž. bèzlična, s. bèzlično; komp. bezlìčnijī koji nema nikakvih posebnih značajka, koji nije ni po čemu prepoznatljiv

bèzlistan

prid. G bèzlisna; odr. bèzlisnī, G bèzlisnōg(a); ž. bèzlisna, s. bèzlisno koji je bez listova [~ grm]

bȅznačājan

prid. G bȅznačājna; odr. bȅznačājnī, G bȅznačājnōg(a); ž. bȅznačājna, s. bȅznačājno 1. v. nebitan, nevažan 2. v. neznatan

bèznadan

prid. G bèznadna; odr. bèznadnī, G bèznadnōg(a); ž. bèznadna, s. bèznadno; komp. beznàdnijī za koji nema nade da će se ispuniti [beznadna želja]

bèznadnōst

im. ž. G bèznadnosti, I bèznadnošću/bèznadnosti svojstvo onoga što je beznadno

bèznāđe

im. s. G bèznāđa stanje bez nade, stanje očaja [živjeti u beznađu]

beznóžac

im. m. G beznóšca; mn. N beznóšci, G bèznōžācā zool. 1. mn. red slijepih vodozemaca crvolika oblika i bez zubala 2. pripadnik istoimenoga reda

bezòbrazan

prid. G bezòbrazna; odr. bezòbraznī, G bezòbraznōg(a); ž. bezòbrazna, s. bezòbrazno; komp. bezobràznijī 1. koji nema obzira prema drugomu, koji je nepristojan 2. koji odražava čiju bezobzirnost ili nepristojnost; sin. drzak

bezòbrazno

pril. komp. bezobràznijē bez obzira i poštovanja [~ odgovoriti]; sin. drsko

bȅzobzīran

prid. G bȅzobzīrna; odr. bȅzobzīrnī, G bȅzobzīrnōg(a); ž. bȅzobzīrna, s. bȅzobzīrno; komp. bezobzìrnijī 1. koji postupa samo prema svojoj koristi, koji nema obzira prema drugima, koji ne preza ni pred čim [~ kolega] 2. koji odražava nepostojanje obzira prema drugima [bezobzirno ponašanje]; sin. (neobazriv), neobziran; ant. obziran

bȅzobzīrno

pril. komp. bezobzìrnijē zadovoljavajući samo svoju korist, bez obzira prema drugima, ne prezajući ni pred čim [ponašati se ~]; ant. obzirno

bezobzírnōst

im. ž. G bezobzírnosti, I bezobzírnošću/bezobzírnosti osobina onoga koji je bezobziran ili svojstvo onoga što je bezobzirno; sin. neobzirnost; ant. obzirnost

bȅzopāsan

prid. G bȅzopāsna; odr. bȅzopāsnī, G bȅzopāsnōg(a); ž. bȅzopāsna, s. bȅzopāsno; komp. bezopàsnijī 1. od kojega ne prijeti zlo ili nesreća, koji nije spreman drugomu nanijeti zlo [~ čovjek; ~ pas] 2. koji je siguran za sudionike, koji ne može završiti tragično [bezopasna igra; bezopasna vožnja] 3. koji ne ugrožava život [bezopasna bolest]; sin. neopasan; ant. opasan

bȅzopāsno

pril. komp. bezopàsnijē tako da ne izaziva opasnost [Izgledao je ~.]; sin. neopasno; ant. opasno

bȅzosjećājan

prid. G bȅzosjećājna; odr. bȅzosjećājnī, G bȅzosjećājnōg(a); ž. bȅzosjećājna, s. bȅzosjećājno; komp. bezosjećàjnijī 1. koji je grub, koji nema razumijevanja, osjećaja ili ljubavi za druge [~ čovjek]; sin. bezdušan, ( neosjećajan); ant. osjećajan 2. koji odražava čiju grubost, nerazumijevanje, nepostojanje osjećaja ili ljubavi za druge [~ postupak]; sin. bešćutan

bezosjećájnōst

im. ž. G bezosjećájnosti, I bezosjećájnošću/bezosjećájnosti 1. osobina onoga koji je grub, koji nema razumijevanja, osjećaja ili ljubavi za druge; sin. bezdušnost, (neosjećajnost); ant. osjećajnost 2. svojstvo onoga što odražava čiju grubost, nerazumijevanje, nepostojanje osjećaja ili ljubavi za druge; sin. bešćutnost

bèzrāčnī

prid. G bèzrāčnōg(a); ž. bèzrāčnā, s. bèzrāčnō u kojemu nema zraka [~ prostor]

bezrázložan

prid. G bezrázložna; odr. bezrázložnī, G bezrázložnōg(a); ž. bezrázložna, s. bezrázložno koji je učinjen bez razloga [~ propust]

bèzrep

prid. G bèzrepa; odr. bèzrepī, G bèzrepōg(a); ž. bèzrepa, s. bèzrepo koji je bez repa [bezrepa lisica; bezrepi majmun]

bèzrepac

im. m. G bèzrepca; mn. N bèzrepci, G bèzrepācā zool. 1. mn. red vodozemaca koji nemaju rep 2. pripadnik istoimenoga reda

bezrèzērvan

prid. G bezrèzērvna; odr. bezrèzērvnī, G bezrèzērvnōg(a); ž. bezrèzērvna, s. bezrèzērvno koji je bez zadrške [bezrezervna podrška]

bèzub

prid. G bèzuba; odr. bèzubī, G bèzubōg(a); ž. bèzuba, s. bèzubo koji je bez zuba ili kojemu se vidi da nema koji od zuba; sin. krezub razg.

bèzūman

prid. G bèzūmna; odr. bèzūmnī, G bèzūmnōg(a); ž. bèzūmna, s. bèzumno 1. koji se ponaša posve nerazumno, kao da je bez uma 2. koji odražava posve nerazumno ponašanje [~ čin]

bèzūmlje

im. s. G bèzūmlja stanje opće zbrke u kojemu ne vlada razum

bèzupka

im. ž. G bèzupkē, DL bèzupki; mn. N bèzupke, G bèzubākā/bȅzūpkā/bèzupkī zool. slatkovodni školjkaš

bȅzuvjetan

prid. G bȅzuvjetna; odr. bȅzuvjetnī, G bȅzuvjetnōg(a); ž. bȅzuvjetna, s. bȅzuvjetno koji je bez ikakvih uvjeta [bezuvjetna ljubav]

bèzvezan

prid. G bèzvezna; odr. bèzveznī, G bèzveznōg(a); ž. bèzvezna, s. bèzvezno; komp. bezvèznijī razg. 1. koji nema veze sa smislom ili razumom [~ posao] 2. koji ne ostavlja nikakav osobit dojam [bezvezna djevojka; ~ film]

bezvèznjāk

im. m. G bezveznjáka, V bȅzveznjāče; mn. N bezveznjáci, G bezveznjákā razg. osoba koja ne ostavlja nikakav osobit dojam

bezveznjàkinja

im. ž. G bezveznjàkinjē; mn. N bezveznjàkinje, G bezveznjàkīnjā razg. žena koja ne ostavlja nikakav osobit dojam

bèzvlāšće

im. s. G bèzvlāšća pol. stanje bez vlasti [doba bezvlašća]; sin. (anarhija)

bèzvōljan

prid. G bèzvōljna; odr. bèzvōljnī, G bèzvōljnōg(a); ž. bèzvōljna, s. bèzvōljno; komp. bezvòljnijī 1. koji je bez volje za što [~ radnik] 2. koji odražava nepostojanje čije volje za što [~ pokret]; sin. (apatičan)

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga